(Legenda koju u Zagorkinom romanu 'Kći Lotršćaka' pustinjak Luka prepričava bivšem Mandušinom zaručniku Bolteku)
Bila nekoć kraljica i pošla ovom zemljom da vidi kakva je. Ali kada ona amo, zakukala kraljica videći svuda suhu i nerodnu pješćaru. Od ljute boli pade kraljica na pijesak i gorko zaplače. U suzama joj puče srce. Pala je, umrla i pokrila pustoš svojim tijelom. A od njega nastade lijepa, bogata zemlja. Nabori njenih svilenih skutova pretvoriše se u bujna šumovita brda, svileno vezivo pretvori se u plodne oranice, zlatne rese u bujne šume, sjajni rubovi njezina plašta u hitre plovne rijeke. Evo, gledaj, rijeka Sava je srebrni pojas, brdo Grič kraljičina glava, a Zagreb njezina kruna. Čuvajte grad da kraljica ne izgubi krunu.
Priredio Neven Iveta
Nema komentara:
Objavi komentar